RJEČNIK STRUČNIH NAZIVA

Agresivnost je sklonost psa da napada i grize druge životinje i čovjeka. Uzroci su često psihičke smetnje.

Autohton, samonikao. Pasmine pasa, koje su u davna vremena boravile na određenom teritoriju, gdje su se razvile i oblikovale, bez pojave mješanaca, i bez utjecaja čovjeka, smatraju se autohtonima, samoniklima.

Čeoni usjek, vidi stop.

Dlaka je najkarakterističnija osobina neke pasmi­ne. Dlaka može biti glatka, kratka, svilenasta, kovrčava, duga, mekana, ravna, valovita, vunasta, oštra, bodljasta, tvrda. Po boji dlaka može biti jednobojna, dvobojna ili trobojna. Može bili s paležom, tigrasta, harlekinska, s točkicama ili mr­ljama, pastrvasta i si.

Dresura, vidi školovanje.

Greben je točka na leđima četveronožaca određe­na vrhovima lopatica. Visina psa mjeri se upravo od te točke do poda.

 Higijena je skup pravila koja pridonose čistoći psa, kao kupanje, češljanje, četkanje, čišćenje od nametnika, pravilna prehrana, šetnje.

 Hod je manje ili više karakterističan način kretanja psa. Dio je ličnosti životinje i vrlo važan za lovačke pasmine, koje skaču i trče, često po neprohodnim

Instinkt je prirođena sklonost, neovisna od pame­ti i obuke, uslijed koje pas »instinktivno« lovi, čuva i vodi stado. Dobar instinkt olakšava obuku psa.

 Izložbe pasa su priredbe na kojima se izlažu i ocjenjuju čistokrvni psi, upisani u rodovnu knjigu, tj. koji imaju rodovnik. Na izložbama ocjenjuju ispitani i ovlašteni suci. Oni na temelju standarda, odobrenog od Međunarodne kinološke federacije (FCI), pregledaju kod svakog psa: tipičnost za pasminu, boju i kvalitetu dlake, zubalo, stav nogu i hod, boju očiju i oblik ušiju, te opći dojam. Na osnovi toga pregleda sudac daje ocjenu. Psi ocije­njeni odlično mogu dobiti razna prvenstva od čega su poznate kandidature za prvake države (CAC) ili za međunarodnog prvaka (CACIB). Na bazi odre­đenog broja tih kandidatura (a kod radnih pasa ocijenjenih na utakmicama) postiže se i naslov međunarodnog šampiona.

Kinofil je svaki ljubitelj i uzgajač pasa, koji poka­zuje zanimanje za uzgoj i usavršavan^ pasmine.

Kinolog je osoba koja znanstveno ili slučajno proučava probleme usavršavanja uzgoja, pasmina, genetike, nasljednih mana i svih pitanja vezanih za pse. Kinologija je znanost o psima.

 Klub je udruženje uzgajača, vlasnika i ljubitelja pasa, koji stimuliraju poznavanje, usavršavanje i rasprostranjene određene pasmine ili grupe pa­smina. Postanak kluba je u svijetu obično vezan sa službenim priznavanjem neke pasmine.

 Mesnato, znači ružičasto, boje mesa. Nos je mesnate boje ako je bez crnih pigmenata, što je dopušteno kod nekih pasmina.

Nasljeđe su biološke osobine koje roditelji preno­se na svoje potomstvo i to po zakonima genetike. Budući da zakoni genetike vrijede za veliki broj primjeraka, to se kod pasa, s obzirom na mali broj potomstva, ne može sa sigurnošću predvidjeti kakvo će ono biti. Stvar je, međutim, uzgajača da za parenje uzimaju primjerke dobrih fizičkih i psihič­kih osobina, kako bi sa što više vjerodojstojnosti dobili kvalitetno potomstvo. Vođe uzgoja na te­melju podataka o nasljednim osobinama pojedinih pasa određuju rasplodnjake i daju dozvole za parenje.

Njuška je vrh gubice na glavi psa. Boja njuške varira od pasmine do pasmine i može zavisiti od boje dlake i oznaka.

Noge služe za kretanje. Prednje noge, propisanih kutova, služe prije svega za podupiranje, dok stražnje, kosijeg položaja i mišićave, služe za pokretanje. Kod kupnje štenadi preporučuje se pažljivo pogledati zglobove jer, ako su natečeni, štene vjerojatno boluje od rahitisa.

Nošenje je vremensko razdoblje ukojem se em­brio (zametak) razvija u maternici majke. Kuja nosi (skotna je) 58 do 65 dana, već prema starosti i pasmini, okolini i broju štenaca.

Oči su različite za svaku pasminu, pa mogu biti raznih oblika i boja, npr. okrugle, bademaste, ispupčene, kose, duboko usađene itd., dok su po boji (koja najčešće zavisi od boje dlake) svjetlije ili tamnije, crne, smeđe, žute, crvene, boje jantara i si.

Odgoj je postupak kojim se psa nauči da ne maže kuću, da nepotrebno ne laje, da spava u košari, da nosi povodnik, brnjicu itd.

Okomitost se cesto u standardu traži za prednje noge mnogih pasmina, koje moraju biti određenih kutova, a u cjelini daju dojam okomitosti.
mjestima, a to su: iznad očiju, na gubici, na grudima, na nogama.

Pasmina je skup istovrsnih primjeraka (individua) iste vrste" ih podvrste, čije se fizičke i psihičke osobine nasljeđuju od generacije do generacije. Većina pasmina su plod umjetne selekcije koju je izvršio čovjek.

Pastrvast je onaj pas kojem je temeljna boja dlake svijetla, a pokrivena je sitnim tamnim točkicama kao u pastrve.

Pedigre ih rodoslovlje je porijeklo psa, poznato u nekoliko generacija.

 Pigmentacija je boja tkiva kože psa.

 Podgrizanje je oblik zubala pri kojem je donja čeljust više ili manje uvučena, a ocjenjuje se kao nasljedna greška.

Podvoljak nazivamo kožu na vratu koja visi u borama, a može biti tipičan za pojedine pasmine.

 Predgrizanje je pojava na zubalu kada zubi donje vilice stoje ispred sjekutića gornje vilice (čeljusti). Ako standardom nije propisano, predstavlja tešku grešku.

Psetarnica je mjesto gdje se uzgajaju psi i gdje se vrše parenja, te gdje se prodaje štenad čistokrvnih pasa. Naziv psetarnice prijavljen je nacionalnoj kinološkoj organizaciji, a preko nje i Međunarod­noj kinološkoj organizaciji. Ime psetarnice je zašti­ćeno, te se dodaje svakom imenu šteneta koje potječe  iz  nje.   Psetarnice  pružaju  garanciju  za kvalitetu štenaca i u času kupnje predaju kupcu rodovnik šteneta.

Radna pasmina pomaže čovjeku svojim radom koji joj je prirođen ili se stiče školovanjem. Tu spadaju sve lovačke pasmine, službeni psi, pastir­ski psi, psi za obranu, te svi psi za čuvanje imovine. Neke pasmine moraju položiti ispit iz rada, ako žele steći prvenstvo u radu ili nacionalnom kandidatu­rom (CAT-YU) te međunarodnom kandidaturom (CACIT).

Rep je po obliku i po nošenju karakteristika pojedine pasmine. Rep može biti kratak (po prirodi ili skraćen), dug, debeo, tanak, nošen visoko ili nisko, svrnut sa strane ili zavinut na leđima, kao zastava, kolut, srp, poput vjeverice, vidre, vadičepa, s resama, sabljast itd.

Rodovna knjiga je skup rodovnika koju vodi vrhovna kinološka organizacija  u svakoj zemlji.

Rodovnik je dokument kojim se potvrđuje čistokrvnost nekoga psa U rodovniku su navedeni ovi podaci: ime psa, datum oštenjena, pasmina, boja i oznake, broj registara, uzgajač, vlasnik, preci do u treće koljeno.

Standard |e skup preciznih pravila koja utvrđuje nacionalna kinološka organizacija odakle pasmina potječe. Ona je zadužena za brigu oko uzgoja i unapređenja te pasmine, kako bi se postigla što veća ujednačenost psihičkih i fizičkih osobina pripadnika te pasmine. Svaka pasmina koju je priznala FCI-a (međunarodna organizacija) posjeduje svoj standard, koji smije mijenjati samo njena nacionalna organizacija. U standardu su spome­nuti: visina, težina, kvaliteta dlake, boja dlake i očiju, građa kostura, oblik lubanje, gubice, ušiju, nogu. mišićje, kretanje, duljina i nošenje repa, U standardu je, također, utvrđena narav i ponašanje, a naznačene su i greške koje smanjuju vrijednost psa ili ga diskvalificiraju.

Stop ili čeoni prijelaz |e više ili manje vidljiva »stepenica» (ili zasjek) između nosnog hrpta i Čela. Stop je kod raznih pasmina više ili manje naglašen.

 Školovanje ili dresura je uvježbavanje psa koju izvodi specijalni učitelj (dreser). Psa se može školovati za obranu, za traženje droge ili traga, za čuvanje stada, za vojne svrhe, za vođenje slijepa­ca, te za razne načine pomagača u lovu.

 Tjeranje se naziva kratko vrijeme kad se kuja sprema za parenje. Prvi put se pojavljuje u 8. do 10. mjesecu života, a ponavlja se u pravilu dva puta godišnje.

Toy je engleska riječ za igračku, a u kinologiji znači minijaturnu varijantu one pasmine koja postoji i u većoj varijanti. Tako npr. postoji »toy« pudl, ali ne i »toy« čivava, koji je i sam sitan.

Trimanje je radnja kojom se skida suvišna dlaka ili prstima ili specijalnim nožićem i tako uljepšava oblik psa. Vrši se u pravilu u vrijeme mijenjanja dlake, kad je dlaka »mrtva«, a trimanje bezbolno.

Uvjetni refleks je fizičko-psihološki fenomen, determiniran spajanjem određenog podražaja s nekom reakcijom. Pas posjeduje znatno asocijativ­no pamćenje; on u kratko vrijeme nauči povezati neku našu riječ, pokret, zvuk sa svojom reakcijom. Na primjer, povodnik će povezati sa šetnjom, zdjelicu s hranom i slično. Uvjetni refleksi mnogo pomažu kod dresure pasa.

Uši su važan dio standarda pasmine. Mogu biti kratke, dugačke, nisko ili visoko usađene, velike, malene, čitave, podrezane, kao u šišmiša, preklopljene. viseće, uspravne, polu uspravne,  ružine i sl.

Zoonoze su bolesti koje se od pasa prenose na ljude. Zubalo psa je potpuno razvijeno sa 10- 12 mjese­ci. Može biti Škarasto (najpoželjnije), klještasto, potpuno (za mnoge pasmine propisano), manjka­vo, da predgriza ili podgriza.

Djelovanje nevidljivih bica

Covjek je od najranijih vremena pokusavao shvatiti i prodrijeti u psihologiju zivotinja i otkriti zakonitosti u njihovom ponasanju. On je pri svim prirodnim pojavama vidio

MEÐUNARODNI PRAVILNIK FCI O UZGOJU

PREAMBULA

1. Zemlje clanice i partneri koje imaju ugovor s Medunarodnom kinološkom federacijom (FCI) dužni su poštivati medunarodni pravilnik o uzgoju.
Uzajamna prava i obveze vlasnika plemenjaka ili ženke po pravilu su definirani nacionalnim zakonom, pravilnicima koje donose nacionalne kinološke organizacije ili njihovi klubovi i udruženja ili se odreduju posebnim konvencijama. U skucaju da takvi pravilnici ne postoje, primjenjuje se Medunarodni pravilnik FCI o gajenju.
· Odgajivacima ili vlasnicima plemenjaka preporucuje se da neodložno pismeno definiraju uvjete pod kojima ce se vršiti parenje, radi osiguravanja potpuno jasne situacije u vezi s novcanim obvezama.
· "Vlasnik" psa je osoba koja je zakonito stekla životinju, zatecena je u posjedu životinje i to može dokazati posjedovanjem propisno ovjerene potvrde o važecoj registraciji i pedigreu.
· "Posjednik" plemenjaka je njegov vlasnik ili osoba koja je dobila dozvolu od vlasnika da može tog psa upotrijebiti za parenje.
· Ovaj Pravilnik FCI o gajenju odnosi se neposredno na sve zemlje clanice i partnere koji imaju ugovor s FCI. Ovo znaci da je gajenje dopušteno samo sa psima ciste rase, bez mana, savršenog zdravlja u pogledu funkcionalnosti i potomstva te koji su upisani u bodovnu knjigu ili u registar cekanja kojeg je priznala FCI. S druge strane, oni moraju zadovoljavati uvjete koje propisuju zemlje clanice i partneri koje imaju ugovor s FCI.
· Za pse savršenog zdravlja u smislu potomstva mogu se smatrati samo oni psi koji imaju osobine standarda rase, u pogledu tipa i temperamenta i nemaju ni jednu bitnu nasljednu manu koja bi bila opasna za njihovo potomstvo u funkcionalnom pogledu. Zbog toga zemlje clanice i partneri koji imaju ugovor s FCI moraju voditi racuna da standardi ne ukljucuju pretjerivanja u pogledu osobina koje mogu biti opasne po funkcionalnost pasa.
· U pogledu "upravljanja" nasljednim nedostacima kao što su displazija kukova ili progresivna atrofija mrežnjace, zemlje clanice i partneri koje imaju ugovor s FCI moraju voditi registar pasa koji imaju ova oboljenja, boriti se s njima na sustavan nacin, stalno bilježiti ostvarena poboljšanja i o tome obavještavati FCI na njezin zahtjev.
· Zemlje clanice i partneri koje imaju ugovor s FCI imaju pomoc Znanstvenog povjerenstva po pitanju procjene nasljednih nedostataka. Povjerenstvo pomaže u borbi protiv ovih nedostataka i savjetuje zemlje clanice i partnere koji imaju ugovor s FCI. Ukoliko bi Povjerenstvo izradilo i objavilo popis mjera za borbu protiv ovih nedostataka, odmah po njegovom prihvacanju, Generalni komitet FCI trebao bi da poštivati.
· Zemlje clanice i partneri koji imaju ugovor s FCI uživaju potpunu nadležnost i odgovornost u pogledu gajenja. Pod ovim se podrazumijevaju savjeti i smjernice koje se daju odgajivacima, kontrola legla i vodenje rodovnih knjiga.
· Zemlje clanice i partneri koji imaju ugovor s FCI dužni su izraditi vlastite pravilnike o gajenju, zasnovane na ovom pravilniku, u kojima ce nabrojati postavljene ciljeve. Ovi pravilnici trebaju voditi racuna, na odgovarajuci nacin, o specificnostima rada koji je svojstven za svaku pojedinu rasu.
· Psi koji imaju anomaliju, na primjer štetan temperament, gluhocu ili kongenitalno sljepilo, zecju gubicu, rascepljeno nepce, ocigledne malformacije celjusti ili izrazite zubne nedostatke, progresivnu atrofiju mrežnjace, psi koji pate od epilepsije, od nedostatka testisa (kriptohizam), koji imaju jedan testis (monorhidija), albinizam, težak i utvrden oblik displazije kukova ili psi cija boja dlake nije željena, ne smiju se koristiti za priplod.
· Trgovci psima i odgajivaci koji rade iskljucivo u komercijalne svrhe ne smiju se baviti uzgojem u zemlji clanici ili zemlji partneru koje imaju ugovor s FCI.

TROŠKOVI PREVOZA I ČUVANJA ŽENKE
2. Preporucuje se vlasniku ženke da je dovede ili da je uzme natrag bilo osobno bilo putem posrednika, osobe od povjerenja. U slucaju kada ženka ostaje više dana kod posjednika plemenjaka, svi troškovi, kao što su hrana, smještaj, eventualna veterinarska njega kao i šteta koju ženka ucini u štenari ili u kuci posjednika plemenjaka padaju na teret vlasnika ženke. Troškove prijevoza za vracanje ženke snosi njezin vlasnik.

ODGOVORNOST
3. U skladu sa zakonskim propisima koji su na snazi u razlicitim zemljama, odgovornom za štetu koju životinja može prouzrociti trecim licima, smatra se osoba koja u trenutku nastanka štete daje smještaj i brine se o spomenutoj životinji.
Vlasnik (ili posjednik) plemenjaka dužan je voditi racuna o naprijed iznesenom prilikom zakljucivanja ugovora o osnovnoj sigurnosti u službi Civilna odgovornost.

SMRT ŽENKE
4. U slucaju da ženka ugine u vrijeme boravka kod posjednika plemenjaka, on je obvezan o svom trošku konstatirati i njezin uzrok kod veterinara. On najhitnije obavještava vlasnika ženke o smrti i uzroku smrti.
Ako vlasnik želi vidjeti uginulu ženku, ne smije biti odbijen u toj namjeri.
Ako je smrt ženke nastupila greškom posjednika plemenjaka, on je dužan platiti štetu i postotak vlasniku ženke.
Ukoliko mu se ne može pripisati nijedna greška (posjedniku plemenjaka), vlasnik ženke je dužan posjedniku plemenjaka nadoknaditi sve Troškove u vezi sa smrcu ženke.

IZBOR PLEMENJAKA
5. Posjednik plemenjaka se obvezuje da ce ženku spariti samo s onim plemenjakom koji je za to predviden i ni s jednim drugim. U slucaju da plemenjak ne obavi parenje, ženka se smije spariti s drugim plemenjakom samo uz suglasnost vlasnika. U svakom slucaju se zabranjuje parenje ženke s dva ili više plemenjaka tijekom istog tjeranja.

SLUČAJNO PARENJE
6. Ukoliko se dogodi da plemenjak, koji za to nije bio dogovoren slucajno izvrši parenje, posjednik plemenjaka koji je primio ženku na cuvanje kod sebe obvezan je nadoknaditi vlasniku ženke sve troškove prouzrokovane ovim pogrešnim parenjem. Nakon slucajnog parenja koje izvrši plemenjak koji za to nije bio izabran, zabranjeno je pristupiti novom parenju s odabranim plemenjakom. Posjednik plemenjaka ni u kojem slucaju nema pravo za takvo parenje nametati novcane obveze vlasniku ženke.

POTVRDA O PARENJU
7. Posjednik plemenjaka sacinjava pismenu potvrdu kojom potvrduje da je parenje ispravno obavljeno. Svojim potpisom na dokumentu on potvrduje da je bio ocevidac parenja. U slucaju da službe koje vode rodovne knjige, u zemlji u kojoj se treba registrirati leglo, propisuju odredene specijalne obrasce, vlasnik ženke je dužan nabaviti ih, pravilno ih popuniti i predati ih posjedniku plemenjaka na potpisivanje.
Ova potvrda o parenju obvezno treba sadržavati slijedece podatke:
a) Ime i broj upisa u rodovnu knjigu za plemenjaka.
b) Ime i broj upisa u rodovnu knjigu za ženku.
c) Ime i adresu posjednika/vlasnika plemenjaka.
d) Ime i adresu vlasnika ženke u vreme parenja, eventualno datum kada je postao njezin vlasnik.
e) Mesto i datum parenja.
f) Potpis posjednika plemenjaka i vlasnika ženke.
g) Ako službe koje vode rodovne knjige za registriranje štenadi zahtijevaju ovjerenu presliku ili ovjeren izvod pedigrea, vlasnik plemenjaka je dužan besplatno dobaviti ove dokumente za vlasnika ženke.

NAKNADA ZA PARENJE
8. Vlasniku plemenjaka se savetuje da potvrdu o parenju potpiše tek nakon što mu se isplati unaprijed odredena suma za parenje. Zadržavanje ženke na ime jamstva nije dozvoljeno.
9. Ukoliko plemenjak, koji je bio dogovoren iz bilo kog razloga ne izvrši parenje ili ako ženka nije prihvatila pariti se, pa prema tome parenje nije ni obavljeno, vlasniku plemenjaka ipak ostaje pravo na naknadu predvidenu clanom 2, ali on ne može tražiti iznos dogovoren za parenje.
10. Što se tice potomstva plemenjaka, vlasnik plemenjaka nema pravo u odnosu na vlasnika ženke, na drugu nadoknadu osim na onu koja je predvidena za parenje. Prema tome, nema nikakvo pravo sebi uzeti štene. Ako su se strane dogovorile za preuzimanje jednog šteneta na ime nadoknade za parenje, takav dogovor mora biti pismeno nacinjen prije parenja. U takvom sporazumu neizostavno se moraju precizirati i poštivati sljedece tocke:
a) vrijeme kada ce vlasnik plemenjaka odabrati štene;
b) vrijeme kada ce štene biti predano vlasniku plemenjaka;
c) vremensko razdoblje/rok tijekom kojeg vlasnik plemenjaka ima neopozivo propisano pravo odabrati štene;
d) vremensko razdoblje/rok tijekom kojeg je pravo za preuzimanje odabranog šteneta neopozivo propisano;
e) reguliranje troškova prijevoza;
f) posebni sporazumi za slucaj da ženka ošteni mrtvu štenad ili samo jedno štene, ili za slucaj da odabrano štene ugine prije predaje.

NEOPLOÐENA Ženka
11. Nakon pravilno obavljenog parenja, smatra se da je plemenjak ispunio svoju obvezu i da su od tog trenutka ispunjeni uvjeti za sticanje prava na dogovorenu naknadu.
Sve ovo ne predstavlja jamstvo da je ženka skotna. Prepušta se vlasniku plemenjaka da procijeni, kada ženka nije oplodena, hoce li zakazati novo besplatno parenje tijekom sljedeceg tjeranja ženke, ili ce isplatiti dio nadoknade dobijene za parenje. Takav se sporazum mora pismeno definirati ugovorom o parenju.
Dogovoreno pravo na besplatno parenje svakako i po pravilu se gasi smrcu plemenjaka ili promjenom njegova posjednika ili smrcu ženke.
Ukoliko je moguce dokazati (analizom sperme) da je plemenjak sterilan u trenutku parenja, vlasniku ženke moraju biti isplaceni troškovi parenja.

VJEŠTACKO OSJEMENJIVANJE
12. Vještacko osjemenjivanje ne smije se primenjivati na životinje koje se vec nisu množile prirodnim putem.
U slucaju vještackog osjemenjivanja ženke, veterinar koji je sakupio spermu plemenjaka dužan je ovjeriti potvrdom, koja se dostavlja službi za vodenje rodovnih knjiga u koju štenad moraju biti upisana, kako svježa ili zamrznuta sperma zaista potjece od plemenjaka koji je bio dogovoren. S druge strane, vlasnik plemenjaka dužan je besplatno osigurati potvrde koje su predvidene u clanu 7 (a - g) vlasniku ženke.
Sve troškove nastale pri skupljanju sperme snosi vlasnik ženke. Troškove osjemenjivanja takoder snosi vlasnik ženke. Veterinar, koji vrši osmenjivanje, dužan je potvrditi službama koje vode rodovne knjige da je ženka zaista osemenjena spermom koja potjece od plemenjaka koji je bio dogovoren za parenje.
Na toj potvrdi treba biti mjesto i datum osjemenjivanja, ime i broj registracije ženke u knjizi porijekla kao i ime i adresa vlasnika ženke.
Vlasnik plemenjaka koji daje spermu dužan je vlasniku ženke izdati još i veterinarsku potvrdu, službenu potvrdu o parenju.

USTUPANJE PRAVA GAJENJA
13. Po pravilu, vlasnik ženke u trenutku parenja smatra se odgajivacem legla.
Pravo na korištenje ženke ili plemenjaka može se prenjeti na trecu osobu zakljucenim sporazumom.
Takav prijenos prava u svim slucajevima mora se pismeno potvrditi prije planiranog parenja. Takav se prijenos prava gajenja, koji se pismeno utvrdi, mora blagovremeno prijaviti nadležnoj službi za vodenje rodovne knjige i eventualno nadležnom udruženju za gajenje takve rase. On mora stajati uz prijavu legla.
U prijenosu prava gajenja treba jako precizno opisati prava i dužnosti obiju ugovornih strana. Trece lice koje stekne privremeno pravo gajenja ženke smatra se njezinim vlasnikom, u smislu ovog pravilnika, u trenutku parenja pa sve do trenutka odvajanja štenadi.

OSNOVNA PRAVILA
14. Štenad dva roditelja ciste rase s pedigreom koji je priznala FCI, a na koje ne postoji nikakva zamjerka i zabrana od strane nacionalne kinoloske organizacije, smatraju se psima ciste rase i u tom smislu mogu steci pedigre koji priznaje FCI.
15. Pedigrei koje je priznala FCI predstavljaju certifikat kojim se potvrduje tocnost podataka o nabrojanim pretcima u njemu, a ne certifikat kojim se jamci kvaliteta psa.

REGISTRACIJA ŠTENADI U KNJIGU PORIJEKLA
16. Osim ako drugacije nije dogovoreno, smatra se da je novi vlasnik tijekom prodaje skotne ženke automatski odgajivac legla. Štenad se upisuje u knjigu porijekla zemlje u kojoj vlasnik ženke normalno boravi. Štenad nosi njegovu odgajivacnicu.
17. Svaki pas koji je odgojen i registriran u zemlji clanici ili u zemlji partnera koje imaju ugovor s FCI mora biti opskrbljen sustavom za stalnu identifikaciju kao i za identifikaciju koja se ne može zlouporabiti; ta identifikacija mora stajati u pedigreu.
Štenad se po pravilu upisuje u knjigu porijekla zemlje u kojoj vlasnik ženke ima stalni boravak. U slucaju osporavanja, dužan je obvezno dostaviti potvrdu organa koji vodi registar prebivališta - potvrdu prebivališta.
Podnose se izuzeci kod uzgajivaca rasnih pasa koji žive u zemlji u kojoj se ne vodi knjiga porijekla što ju je priznao FCI.
Ovi uzgajivaci imaju mogucnost da izvrše upis štenadi u knjigu porijekla koju je priznala FCI.
Sva štenad iz legla mora biti registrirana; ovo ukljucuje svu štenad koja postoji na dan zahtjeva za registraciju.

PRAVILNICI ZA GAJENJE ZEMALJA CLANICA FCI
18. Pravilnici za gajenje zemalja clanica i partnera koji imaju ugovor s FCI mogu biti rigorozniji od Pravilnika FCI ali ni u kojem slucaju ne mogu biti u suprotnosti s njim.

ZAVRŠNE ODREDBE
19. Ovaj pravilnik zamenjuje dokument "Medunarodni obicaj gajenja iz Monaka" iz 1934. U slucaju odstupanja u tumacenju, prednost ima njemacki tekst. *Usvojila Generalna skupština FCI 11. i 12. lipnja 1979. godine u Bernu (Švicarska). Sve dijelove ispisane polucrnim slovima odobrio je Generalni komitet, Varšava, listopada 2000. godine.